Kukuruz Bio je faktor kulturnog i ekonomskog jedinstva među narodima američkog kontinenta, čak se koristio i kao autohtona valuta. Zahvaljujući njemu, u Meksiku su se pojavila prva ljudska naselja koja su postavila temelje kulture kukuruza koja je sa drevnim ekološkim duhom iskoristila cijelu biljku kukuruza.
Takav je slučaj Hristovi od kukuruzne paste od kojih su mnogi sačuvani u Jalisku, zahvaljujući evangelizacijskom djelovanju otaca franjevaca u Nueva Galiciji.
Tokom šesnaestog i sedamnaestog vijeka, u Novoj Španiji nastala je beskonačnost slika u pasti od kukuruznog trska, kako za crkve, tako i za povorke koje su se odvijale na ulicama u dane Uskršnja nedelja. Kronike tog vremena govore da je proizvodnja bila toliko obilna da su slike polikromirane paste od trske izvožene u Španiju. Skulpture, uglavnom veličine ljudske figure, bile su takvog savršenstva i ljepote da je njihova trgovina Meksiku donijela veliku slavu.
Tehnika izrade tjestenine sastojala se od kuhanja osušenih stabljika kukuruza da bi se ubila bilo koja klica moljca; Nakon što su se osušili na suncu, kora se odvojila i izvadila samo srž koju su pažljivo samljeli prije nego što su je reducirali u prah. Kad se trska dobro zdrobila, pomiješali su je sa žvakom begonije ili orhideje. Ova mješavina rezultirala je vrlo laganom, upravljivom i dugotrajnom pastom koja je bila neophodna za pripremu Christa, neke poznate kao Gospodar voda, u katedrali Guadalajara, ili Gospodaru oproštaja iz Tuxpana, između ostalih. Njima moramo dodati i Hristos Krvi, koji se poštuje u općini Torrijos u Toledu.
Foto: Nedeljnik
Kako je lijepo sve ono što nas vodi u prošlost i uči tehnikama koje su se učile u prošlosti, a koriste se i danas.