Prvo značajno razdoblje nizozemska arhitektura bilo je to tijekom Nizozemsko zlatno doba s početka 17. stoljeća. Zbog prosperitetnih gradova ekonomija se enormno proširila.
Izgrađene su nove vijećnice i skladišta. Trgovci koji su se obogatili, naručili su nove kuće izgrađene duž jednog od mnogih novih kanala koji su prokopani u i oko raznih gradova i mjesta (u svrhu obrane i prijevoza) i kuće s ukrašenim fasadama koje su pogodovale novom stanju.
Na selu su izgrađene nove ladanjske kuće, iako ne u istom broju. Neki poznati arhitekti tog vremena bili su Jacob van Campen (1595.-1657.), Lieven de Keys (oko 1560.-1627.) I Hendrik de Keyser (1565.-1621.).
Krajem 19. stoljeća postojala je značajna neogotska ili neogotička struja, kako u crkvi, tako i u javnoj arhitekturi, posebno katolik Pierre Cuypers, nadahnut francuskom Viollet-le-Duc. Muzej Rijksmuseum u Amsterdamu (1876.-1885.) I Glavni kolodvor u Amsterdamu (1881.-1889.) Pripadaju njegovim glavnim zgradama.
Tijekom 20. stoljeća nizozemski arhitekti igrali su istaknutu ulogu u razvoju moderne arhitekture. Od racionalističke arhitekture Berlagea s početka 20. stoljeća, arhitekta Beurs van Berlage, tijekom 1920-ih razvile su se tri skupine, svaka sa svojim stajalištem u kojem smjeru treba krenuti moderna arhitektura.
Među ekspresionističkim arhitektima ističu se M. De Klerk i PJ Kramer u Amsterdamu (vidi Amsterdamsku školu), a među funkcionalistima Mart Stam, LC van der Vlugt, Willem Marinus Dudok i Johannes Duiker koji su bili u dobrim odnosima s međunarodnom modernističkom skupinom CIAM-a.
Tijekom 50-ih i 60-ih nova generacija arhitekata poput Alda van Eycka, JB Bakema i Hermana Hertzbergera, poznata kao 'Generation Forum' (naziv časopisa pod nazivom Forum) stvorila je vezu s međunarodnim grupama poput Team 10.
Od 80-ih do danas Rem Koolhaas i njegov Ured gradske arhitekture (OMA) postali su jedan od vodećih svjetskih arhitekata. S njim je formirao novu generaciju nizozemskih arhitekata koji su radili u modernističkoj tradiciji.