Žitarice su bile osnova prehrane u staroj Grčkoj, glavna zrna koja su korišćena bila su pšenica i ječam.
Pšenica pretvorena u brašno i gnječena koristila se za izradu kruha ili različitih kolača, a neka jednostavna druga začinjala medom ili sirom.
u grčki pekari Pravili su hljebove različitih oblika i različitog sastava, ovisno o tome za što su im potrebni.
Hleb napravljen u pekari artokopeion razlikovao se od hleba u prodavnici artopoleiona.
Smatra se da su one koje su bile zadužene za gnječenje bile žene. U Nacionalnom arheološkom muzeju u Atini izložen je kip žene koja je mesila hleb datiran između 500. i 475. pne.
Hljeb koji spominje Aristofan to su bili keibanitosi.
Grci su pekli narezani hleb, mlečni hleb je bio narezan.
Streptice hljeb je bio upleten, a blosmilos učetverokut.
Daratonski somun bio je vrlo poseban, jer je bio ravan poput tanjura, poput kolača.
Pravili su seoski hljeb, smeđi i crni.
Keksi su se radili na Rodosu, u Efezu su pravili hljeb u obliku polumjeseca u znak poštovanja boginji Artemidi, boginji mjeseca.
Napravili su i plakon, neku vrstu kolača, bio je to zobeni kolačić, a stavili su bijeli sir i med. Kolače je trebalo jesti na posebnim mjestima poput pozorišta i vjerskih festivala.
Od tih davnih vremena prave se torte od sira, kolači (euchylous), hleb sa suhim smokvama i orasima. Pravili su hljeb sa grožđicama (nastos), fritulama i prethodnikom engleskog pupanja.
Stari Grci su poznavali kvasacbili su tvorci pećnice, zagrijali su je iznutra i imala su ulazna vrata. Kamena peć pojavila se u Grčkoj u rimsko doba.